Često se nađemo u društvu gdje se svi žale na neke probleme, a niko ništa ne radi da bi se oni riješili. Mnogi se okreću tome da kritikuju vladu, prijatelje, komšije, sve druge ljude za probleme s kojima se oni sami izbjegavaju boriti. Mnogi idu linijom manjeg otpora, međutim iako je to najprirodnije stanje ono nam nije uvijek u interesu. Često moramo poduzeti nešto, ako mi nećemo, ko će?

Mnogi ništa ne poduzimaju jer ne vjeruju da živimo u materijalnom svijetu gdje vladaju zakoni prirode, zakoni fizike. Umjesto da se žalimo na sudbinu i prepuštamo nepoznatom, za promjenu bi svi trebali pomjeriti svoje dupe, uključiti svoje bogom dane moždane vijuge i djelovati na sve moguće načine dok ne postignemo željenu promjenu, riješimo probleme naše i ljudi oko nas.

Eksperimenti pokazuju da za svaki problem postoji rješenje, međutim to rješenje u skoro svim slučajevima uključuje spretnu primjenu sile. Bez djelovanja sile nema promjene, a samo promjena može riješiti ili uništiti problem.

Prvi Njutnov zakon kaže da svako tijelo ima masu, a da je ta masa mjera inertnosti tijela, odnosno njegove otpornosti na promjene. Taj isti zakon bi se kvalitativno mogao vrlo lako primjeniti i na razne društvene probleme. Svaki problem u društvu ima svoju inerciji, svoju otpornost na promjene. Ovaj zakon ukazuje i na to da se ni jedna promjena ne dešava slučajno nego primjenom sile. Zbog toga lijeni ljudi stalno pričaju o problemima, a nikad o rješenjima!

Drugi Njutnov zakon kaže da je promjena proporcionalna primjenjenoj sili, a obrnuto proporcionalna masi odnosno inerciji tijela. Taj zakon se isto može kvalitativno primjeniti na bilo koji problem. Što je otpornost na promjene veća, većom silom moramo djelovati da bi izazvali promjenu. Međutim, ne izaziva svako djelovanje sile promjenu, a posebno ne željenu promjenu. Samo smišljeno djelovanje izaziva pozitivnu promjenu. To je u vezi sa fizikalnim momentom sile, što je proizvod sile i udaljenosti tačke djelovanja sile od osi obrtanja tijela. Ono što je sila u pravolinijskom kretanju to je moment sile u obrtnom kretanju. Moment sile je potreban da bi objasnili zašto svako djelovanje sile ne izaziva obrtanje. Naime iz iskustva bi trebali znati da ako hoćemo da otvorimo ili zatvorimo vrata da nam je to najlakše uraditi ako vrata vućemo ili guramo tamo gdje se nalazi ručka, odnosno što dalje od ose obrtanja. Moment sile će biti veći što je je veći proizvod udaljenosti djelovanja od ose obrtanja i samog djelovanja silom. Tako isto i problemi u svakodnevnom životu se razliku, neki su lakši za rješiti pa i najjednostavnije djelovanje sile ih može riješiti, neki su teži i komplikovaniji pa treba dobro razmisliti gdje uprijeti.

Treći Njutnov zakon kaže da je sila reakcije jednaka sili akcije, istog su pravca i suprotnog smjera. Odnosno ko silom djeluje sila će mu se vratiti i možda obiti i od glavu! To posebno važi kad ne djelujemo smišljeno o čemu govori moment sile.

Tzv. četvrti Njutnov zakon kaže da je sila između dva tijela veća što su ona bliže, a manja što su ta tijela dalje. Drugim riječima nekakvo međudjelovanje uvijek postoji, samo se to više osjeti što su tijela bliže i manje tijelo više osjeti djelovanje većeg tijela nego što to važi obrnuto. Ako želite da imate veći utjecaj na nešto približiti se tome istom. Ako želite da nešto ima veći utjecaj na vas uradite to isto.

Mi živimo u svijetu za koji se pokazuje da ima zakonitosti dešavanja, odnosno gdje se ništa ne dešava slučajno! Ako nešto izgleda da je slučajno najčešće postoji neki mehanizam i neke sile koje su mu uzrok pa se skoro uvijek ispostavi da baš i nije slučajno. Slučajnim nazivamo samo ono za šta još nismo otkrili fizikalni ili neki drugi uzrok.

Iza skoro svakog fizikalnog zakona postoji najčešće neki dublji princip koji važi u svim mogućim drugim i nefizikalnim pojavama i problemima.

Četiri zakona koje sam naveo i opis momenta sile bi se preko principa mogli opisati na sljedeći način:

1. Sve ima svoju otpornost na promjene. (Prvi Njutnov zakon)

2. Promjena je veća što je djelovanje veće. (Drugi Njutnov zakon).

3. Samo smišljeno djelovanje može izazvati željene promjene. (Analogija momentu sile)

4. Svako djelovanje izaziva kontradjelovanje. Nema akcije bez reakcije. (Treći Njutnov zakon)

4. Djelovanje zavisi od udaljenosti. Što je nešto bliže više može djelovati. (Četvrti Njutnov zakon)

Uz ovo bih dodao i još tri vrlo važna prirodna principa:

1. Princip minimuma akcije, u prirodi se sve spontano dešava tako da se ide linijom manjeg otpora, odnosno ako želite da se ne umorite djeluje tamo gdje je lakše. To bi od prirode mogli naučiti da je najbolje djelovati na smišljen način linijom manjeg otpora jer ćemo tako najveći efekt postići  (najveću promjenu) uz najmanji trud. Za to nam je potrebna sposobnost prilagođavanja. U prirodi ne preživljavaju najjači, nego oni koji se najbolje prilagođavaju, koji najbolje znaju pronaći gdje im je najlakše djelovati.

2. Entropija, svaki uređeni  sistem spontano s vremenom prelazi u neuređeno stanje. Ako želite da živite uredan i sređen život, potrudite se i borite se protiv entropije!

3. Promjena se ne može zaustaviti, može se samo usporiti ili usmjeriti. Opustite se, sve ima svoje vrijeme. Na kraju sve dođe na svoje, ali ako ne želite čekati kraj, onda odmah djelujte silom ili momentom sile!

Dok su zakoni fizike čisto kvantitativni, oni iz kojih možete dobiti brojevne vrijednosti promjene, njihova primjena na razne druge probleme može biti i kvalitativna. Da li ima koristi od kvalitativnog baljazganja ove prirode? Ima posebno tamo gdje vlada apatija, fatalizam (vjerovanje da je apsolutno sve sudbina i da se baš ništa ne može učiniti i promjeniti) i beznađe. Nikad nije sve izgubljeno i za živog čovjeka uvijek ima nade, a ta nada je u tome što ne živimo u svijetu pukih slučajnosti već u svijetu gdje se izgleda sve odvija po prirodnim zakonima i principima, a najvažniji od njih je da bez sile nema promjene. Ako imate problem, riješite ga silom ili šutite!

 

Advertisements