Pohvalio sam se prijatelju da radim ovu stranicu fizikafizikafizika i prva reakcija mu je bila: “Ah, nema od tog hljeba!”. Rekoh, nije hljeb cilj nego spoznaja, a hljeb se može zaraditi i konobarisanjem. Istina, djelom sam mu slagao. Naravno da je i hljeb cilj, iako ga na Balkanu s fizikom baš i nema puno. U fizici je kao i u mnogim drugim oblastima tako da samo ako ste stvarno najbolji onda će vam se isplatiti, ali ako ste osrednji, prosječan ili još gore ispod prosjeka, onda je možda bolje da ste čuvali ovce, barem ako vam je hljeb bio cilj.

Zašto je to tako? Zašto nema puno više posla za fizičare u BiH i za fiziku uopšteno? Razlog je u specifičnosti privrednih djelatnosti koje su rasprostranjene na našim prostorima, a ugl. su to djelatnosti nižeg ranga, gdje se ne traži puno mozganja. Ako i ima neka firma u kojoj se traži fizika i fizičari, onda je to strana firma koja radi na našim prostorima.

Kao fizičar kod nas možete raditi najviše po školama, ponegdje u optičarskim radnjama, eventualno nešto s tehnologijom i elektronikom ili u IT sektoru, ali za to vam treba doškolovavanje. U BiH ne postoji ni institut za fiziku, za razliku od Hrvatske i Srbije, tako da ako ste i najbolji teško ćete se zaposliti kod nas. Postoji dosta opcija u inostranstvu, ali ovdje govorim o situaciji kod nas na Balkanu koja nije sjajna za fizičare. I po svijetu biti fizičar nije uvijek isplativo, a posebno kod nas.

Međutim, ne živi čovjek samo od hljeba nego i od svakog riješenog problema u životu, a fizika nas uči na prvom mjestu rješavati probleme.

Bit će hljeba kad riješimo sve druge probleme, a do tad valjaju i kifle! 😀

Advertisements